IZLIJ VODU DA NAS NE BODU

Početak projekta: 9. rujan 2024.

Kraj projekta: 31. kolovoz 2025.

RAZRED

6.a & 7.a

CILJ PROJEKTA

Suzbijanje broja tigrastih komaraca

MENTORICE

Lidija Tivanovac
Renata Blažević

U okviru projekta “Izlij vodu da nas ne bodu” sudjeluje 40-tak osnovnih i srednjih škola diljem Hrvatske, projekt se odvija pod pokroviteljstvom Odjela za biologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Timski rad
Drugi tjedan nastave nove školske godine 2024./2025. učenici 6.a razreda: Katja Anić, Bruna Bošnjak, Ema Crljenić, Valentina Kapular, Ivan Krušec  i Sara Papić te učenici 7.a razreda: Ivano Delač, Luna Gelenčer, Iva Huis, Petar Lukačević,  Barbara Pavošević i Tessa Vukelić Petranović sudjelovali su u provođenju projekta „Izlij vodu da nas ne bodu” uz vodstvo učiteljice prirode i biologije Renate Blažević.

Cilj projekta
Suzbijanje je broja tigrastih komaraca (Aedes albopictus) koji su dobri vektori za različite zarazne bolesti (Dengue groznica, Chickungunya groznica, filarije, albovirusi, flavivirusi, virus Žute groznice i Zapadnog Nila, Japanski encefalitis, kompetentan za mnoge druge viruse…) s kojima se do nedavno u Republici Hrvatskoj nismo susretali. Odlikuju se biološkom prilagodljivošću uz izvanrednu agresivnost prema novim prostorima i sposobnost preživljavanja zime, legla su im uglavnom staništa koja je proizveo čovjek, različiti predmeti u našem okolišu u kojima se dugotrajno zadržava stajaća voda.

Edukacija
Učenici su prvo prošli edukaciju i naučili, osim da su komarci napasnici i prenositelji bolesti, puno drugih informacija. Poznati su još iz davnog trijasa – prije 400 milijuna godina, na svijetu živi oko 3 500 vrsta, u Hrvatskoj su do sada zabilježene 52 vrste, u jednoj sekundi naprave 300 –600 zamaha krilima, mogu preletjeti više od 60 km, pronalaze žrtvu (izvor krvnog obroka) na udaljenosti od 25 do 35 m, za jedan krvni obrok ženka usiše oko 0,001-0,01 ml krvi, osim CO2 najviše ih privlači miris mliječne kiseline, prezimljavaju u stadiju jaja u kontejnerima, način i uvjete razmnožavanja, staništa pogodna za legla, kako im možemo smanjiti broj, kako se zaštiti, kako napraviti prirodni repelent itd.

Rezultat
Nakon edukacije uslijedio je praktični dio, postavljanje ovipozicijskih klopki. Svaki je učenik postavio po jednu klopku u svoje dvorište. Nakon sedam dana učenici su donijeli lesonit pločice iz ovipozicijskih klopki u školu i brojali jajašca pomoću lupa. Svoje smo rezultate unijeli u tablice s potrebnim podacima i poslali  Odjelu za biologiju.

Jedva čekamo vidjeti konačne rezultate projekta.

Istraživanjem, eksperimentiranjem, brojanjem i obradom podataka puno smo toga novog vidjeli, saznali, naučili, a u konačnici se i zabavili te dali svoj mali doprinos znanosti.

 Mi smo se aktivno uključili u borbu protiv komaraca, uključite se i vi!

Skip to content