Učenici kao zvijezde u svemiru: slikanje štapićima za uši uz glazbu

Učenici kao zvijezde u svemiru: slikanje štapićima za uši uz glazbu

Povodom Mjeseca hrvatske knjige koji ove godine slavi znanost, učenici PO-g razreda su prošli tjedan sa školskom knjižničarkom Ivom slikali svemir. Na crnom papiru su točkanjem stvarali planete, zvijezde i galaksije. Zašto baš svemir? Zato što nas svemir podsjeća koliko je svijet oko nas čudesan, a znanost i knjige pomažu nam da ga bolje razumijemo.

Slikanje štapićima za uši zuči vrlo jednostavno jer ne zahtijeva precizno rukovanje kistom, međutim, stvaranje zanimljivih slika točkanjem ipak zahtijeva maštu i kreativnost. Osim razvijanja motorike, ovakve kreativne radionice također su dobre i za razvijanje osjećaja za boje, ali i strpljenja.

Učenici su slikali svemir slušajući glazbu iz baleta Labuđe jezero. Zamijećeno je da određeni zvukovi i ritam itekako utječu na raspoloženje i radove učenika. Sporija glazba je rezultirala nježnijim, sporijim radom. Brža je stvarala energičnije poteze. Isto tako, ponavljajući ritam je rezultirao ponavljajućim uzorcima u točkanju, a nagli zvukovi su znali rezultirati kraćim, oštrijim pokretima ruku. Prema tomu, glazba koja je smirivala i glazba koja je pokretala ujedno je bila ono čime smo izbjegli potpunu tišinu, a time smo zadržali pažnju učenika.

Nakon razgovora o tomu kako zamišljaju svemir, učenicima su prikazane različite ilustracije svemira iz slikovnica i enciklopedija – međutim, zadatak je bio slikati svemir na način na koji su ga prethodno opisali i na način na koji ga oni zamišljaju, bez pravila.

Učenici su najprije odabrali nekoliko omiljenih boja tempera i stavili ih na palete za boje. Miješanjem primarnih boja stvorili su sekundarne boje. Imali su potpunu slobodu u odabiru boja, stvaranju vlastitih uzoraka i zamišljanju svemira.

Ubrzo su uvidjeli zašto je potrebno podignuti štapić za uši s papira bez povlačenja za što uredniju točkicu i zašto se za drugu boju uvijek koristi novi štapić. Zamijetili su da točkice koje su blizu jedna drugoj stvaraju puniju površinu i suprotno, te da je za zanimljviji uzorak potrebno izmjenjivati boje. Također, slikanje vlastitim tempom i potpuna sloboda u slikanju im je omogućila stvaranje različitih slika na istu temu – učenicima je pojašnjeno zašto ne postoji samo jedna najbolja slika svemira.

Na završetku kreativne radionice, učenici su predstavili svoje radove i objasnili što im je bilo najzanimljivije. Uspoređivali su radove i boje te razgovarali o tomu na koji način se njihove slike i ideje o svemiru razlikuju.

Ostaje pitanje što bi se u slikama promijenilo kada bi se promijenila glazba koju su slušali 🙂

Kratke upute za rad:

Boje se ne trebaju razrijeđivati vodom jer boja mora biti dovoljno gusta da ostavi jasan trag. Nakon što se štapić za uši umoči u boju i pritisne na papir, dobije se točkica – no za nove boje se uzima novi štapić za uši. Ponavljanjem boja tvorimo sliku koju želimo, a točkice mogu biti guste, razmaknute, pravilne ili nepravilne… Promjenom razmaka, pritiska i boje, također mijenjamo sliku.

Učenicima koji brzo završe jer nemaju dovoljno strpljenja i koncentracije ili motivacije, potrebno je predložiti dodavanje drugih detalja (pozadine, obruba, uzoraka) ili izradu druge slike s drugačijim odabirom boja i motiva. Naravno, važno je pohvaliti svačiji odabir boja, trud i ideju, a ne samo urednost slike.

Za odabir glazbe za slikanje, dobro je odabrati glazbu koja je nježna i sanjiva, tajanstvena i napeta, nemirna i dramatična, čarobna i neobična, razigrana i nepredvidiva, mirna i melankolična, snažna i emocionalna – doslovno bilo što od najpoznatijih svjetskih baleta.